Posle napornog dana i jurnjave gradskim ulicama,posle ko zna koliko vremena provedenog u cekanju zelenog svetla na semaforu, posle nekoliko stotina Dobar dan i Dovidjenja, posle raznih administracija, dokumentacija, formulara...konacno se vracam kuci.
Na vratima me docekuje moj muz.
Brizno me pita kako sam, dok ocima pokusava da skine moju masku i pronadje lik voljene zene.
-Zasto?- nestrpljivo ga pitam.
-Dolazila je D, zabrinuta je. Kaze da si istrcala iz njenog stana danas i da si bila vidno uznemirena.
-Aaaaa...to. Ma nista, bre. Znas kakva je ona. Preteruje. A kako si ti proveo dan?-bezuspesno pokusavam da odugovlacim, da skrenem razgovor na drugu stranu.
On mi prilazi,grli me, smesi mi se.
Znam da me je procitao.
Vadi iz dzepa papiric.
Pruza mi ga i vodi me u sobu.
A tamo me na stolu ceka vruca kafa i gomila starih albuma.
-Hoces li da krenemo u tu avanturu?-pita me nezno.
-Naravno-odgovaram drzeci ga za ruku.
*****
Drhtim.
Drhtim pod naletom nestrpljenja i radoznalosti.
Srce bi htelo da procita, ali telo ne slusa.
Ruke mi mirno leze u krilu.
-Jesi li ti procitao sta tu pise?- pitam ga sa nadom da jeste, da vec zna, da ce mi pomoci, da je uspeo ponesto da desifruje.
-Ne. Samo sam bacio pogled.Cekao sam te.
Ruke mi i dalje mirno leze u krilu.
- Znas, D mi je rekla da tamo pisu neka imena. I dok sam trcala niz stepenice nesto mi je dovikivala. - zurim da izrucim pred njega sve sto znam,sve o cemu razmisljam.
-Mozda je to papir iz onog tvog starog notesa. Secas se onog sarenog, gde si upisala sva nasa imena, adrese, telefone? I poneki stih...
-Verovatno je to to-kazem i konacno mi ruke krecu prema stolu da prigrle taj papir kao neku dragocenost.
Nespretno guram solju.
Socno opsujem.
Vrela kafa se proliva po stolu.
Neverovatnom brzinom je papiric upija, a ona ga rastapa pred nasim ocima.
I nestade za tren sva carolija.
Pred nama jos lezi gomila albuma.
Pogledam u muza. Posmatra me ispod oka.
-Ali slike su jos uvek tu- nezno mi sapne.
-Tu su.- promrmljam kroz jecaj.
Uzima prvi album u ruke,okrece prvu stranicu, pazljivo, kao da bere najnezniji cvet.
-Secas li se kada...-pita me ,zapocinjuci pricu o nekoj od dogodovstina...
Ali tu vec pocinje neka druga prica.
...
Dan šale se u mnogim zemljama obelezava 1.aprila. Tog dana ljudi jedni drugima prave bezopasne smicalice i objavljuju lažne novosti, s ciljem da ih dovedu u smesan položaj. Napravljena šala je prvoaprilska šala, a onaj koji pravi smicalicu u trenutku objavljivanja smicalice uzvikuje Aprili-li. U nekim zemljama, kao u Velikoj Britaniji, Australiji i Juznoafrickoj Republici, podvale se prave samo do podneva, a onaj ko ih napravi poslije podne naziva se aprilskom budalom ( April Fool). U mnogim drugim zemljama smicalice se prave tokom celog dana.
Najranija povezanost između datuma 1. aprila i pravljenja smicalica javlja se u Coserovim Kanterberijskim pricama iz 1392. godine. Po jednoj verziji tumačenja, 1. april kao Dan šale nastao je kada je u 16. veku pomeren dan Nove godine sa 25. marta na 1. januar. Do tada se u mnogim evropskim gradovima Nova godina obeležavala 25. marta, a slavlje je trajalo sedam dana, odnosno do 1. aprila. Prema tom tumačenju, oni koji su prihvatili novi datum kao dan Nove godine zbijali su šale sa onima koji su ga i dalje obeležavali do 1. aprila.
U 18. veku se za ovaj dan smatralo da vodi poreklo još od biblijske ličnosti Noja. Prema članku iz jednih engleskih novina objavljenom 1789. godine, tog datuma je Noje prvi put poslao golubicu, prerano.
Iskoristite i vi danasnji dan da se malo opustite i nasalite.
Srecan vam dan sale...