« Tračak svetlosti | Main | Jesi li slušao vetar u krošnjama »
Na putu od žute cigle
stojim,
oblake i lišće rasuto
brojim.
I gle!
Eno onog iz Oza čarobnjaka
na plastu sena
u potrazi kletoj.
Čini mi se da je našao vrh one igle
što ju je zaturila savest.
Ili je to samo sena
što ju je zavist
podmetnula
podvalivši mudrosti svetoj?
Gledam u vrh njegovog šešira.
Iz očiju mu varnice iskre.
Svakim pokretom vara i dira
misli moje što su se stisle.
Pa jednim skokom
i ja zaiskrim okom,
dva puta kucnem čarobnim cipelicama
i domu svetlom, širokom
radosno krenem zvezdanim ulicama.
Uz pomoć zanosa,
navale ponosa,
uz tračak svetlosti,
mrvicu mladosti,
pomalo radosti,
stižem noseći trunčice mudrosti.
O, hvala ti ludosti!
Mnogo ludosti za truncicu mudrosti ;)
Svdja mi se kako si napisala.
Hvala draga... uvek je truncicu mudrosti vrlo tesko pronaci... pozdrav :)
| « | Maj 2013 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||